VAŠA ISKUSTVA

 

Šta su rekli klijenti koji su bili na seansi.....

 

Ovo su isečci iz pisama klijenata koji su dali saglasnost da neka njihova iskustva mogu biti ovde objavljena.

 

Alergije.... 

Ovo je prosto neverovatno. Kad se setim koliko sam godina kijao, plakao i brisao nos.... Pravo je čudo da ljudi koji proizvode papirne maramice mi nisu dodelili bar zlatan sat. Posle samo jedne seanse, moja glava je čista, šetam se pored reke i DIŠEM PUNIM PLUĆIMA. Tolike godine sam se bojao proleća, a sad stalno tražim razloge da sam napolju na otvorenom. Polen, hej pa to je neka potpuno bezopasna supstanca..... 

Ivan B. – Beograd

 

Hronična glavobolja.... 

Sećajući se mog život do pre godinu dana, čini mi se kao da je to bio neki ružan san koji se dešavao nekoj drugoj devojci. Glavobolja ..... Dešavalo mi se da od sedam dana u nedelji, pet bude  ispunjeno nesnosnim bolovima. Budila sam se sa bolom u glavi i kako bi dan odmicao tako je bol rastao. Jedino rešanje su bili analgetici ali vrlo često mi ni lekovi nisu mogli pomoći.


Kao i većina ljudi, koji imaju takav problem obraćala sam se svim mogućim specijalistima sa nadom da će otkriti uzrok ovakvom mom stanju. Razna snimanja, ispitivanja i analize imali su za rezultat – Ništa. Pravi razlog tim jezivim glavoboljama nikad nisu našli. Naizgled sve je bilo potpuno normalno, a meni je bivalo sve teže.  S obzirom da su morali na kraju nešto navesti kao razlog, rekli su da to što imam neznatno niži pritisak, mora biti razlog glavobolje.


Ni sama neznam koliko dana svog života sam izgubila, jer sa takvim bolom meni je bilo teško i da ležim, a o nekom radu ili provodu  nisam mogla ni da razmišljam. Glavobolje su se pojavile kad sam imala tri(3) godine i trajale su do sredine moje dvadeset pete(25). Pokušajte sami da izbrojite koliko sam dana i noći svog života propustila. Donekle sam se već bila pomirila sa sudbinom, da će takav biti ostatak mog života. A, onda sam sam od jedne prijateljice čula za vas. Došla sam sa glavoboljom i vrlo, vrlo skeptičana, pa mislim ko nebi (posle toliko mučnih godina i stotina ispitivanja i analiza), ali znala sam da nemam šta da izgubim.


Seansa.... i sad se sećam, kako je bilo. Iz trenutka u trenutak, moja opuštenost je rasla, a u meni se javio osećaj kao da nisam u prostoriji, kao da lebdim negde u vazduhu. Kakva predivna harmonija i potpuna smirenost. Bol, moj jezivi pratioc kroz život - tad sam napokon ga videla: ’’Siva, užarena piramida, koja pulsira’’ , i gledala sam kako nestaje u daljini....  Kad sam otvorila oči, imala sam osećaj da sam se napokon probudila iz nekog strašnog jezivog sna. Bila sam puna energije, sveža i odmorna, ma osećala sam se SJAJNO! Jedva sam čekala da padne veče, da bih zaspala i to jutro posle .... da vidim da li je mučenju došao kraj. Morala sam da se uverim.

 

Svanulo je to prvo jutro, pa drugo, pa treće, pa peto, pa deseto, pa stoto......  ALI BOLA VIŠE NIJE BILO! I sva ta jutra su počinjila sa osmehom i pozitivnom energijom koju i dan danas rasipam svuda oko sebe. Jedna jedina seansa je promenila moj život iz korena. Godinu dana je evo već prošlo i ja se osećam predivno. Pričam svima o tome i kad god im opisujem taj jedinstveni osećaj, citiram vaše reči: ’’Hipnoza, tako lako, da je radite zatvorenih očiju!’’

Bojana. B. – Beograd

 

Pušenje.... ’’Trideset sedam godina zavisnosti - nestalo za dva sata“

Hipnoza je za mene oduvek bila samo neka naizgled naučno fantastična priča o kojoj sam slušao i ponekad gledao neke nebuloze u filmovima. Nikad nisam ni pokušao da saznam nešto više ili otkrijem kako funkcioniše. No, kao što biva u životu, s novim vremenima stižu i novi običaji. Pušenje (koje je bilo moj zadnji porok) je postalo apsolutno nezamislivo u mojoj poslovnoj atmosferi. Hmmm, hajde da budem blag-„NEMA ŠTA NISAM PROBAO“ od raznoraznih prirodnih tinktura, preko tableta za odvikavanje sve do nekakvih tehničkih zamena za cigaretu. Pa, nije da nije bilo pomaka.... Nekad 7-8 dana, jednom čak - dva ipo meseca, ali prve ozbiljnije tenzije i pojačanje starog dobrog Stresa.... I evo me na dve pakle dnevno. Zamislite kako to izgleda (u mojoj poslovnoj zgradi nema soba za pusenje) nervoza, non-stop grickanje noktiju pa ’’trk u wc’’....  jezivo! Moje muke su bile, isposničke. Onda jednog dana – Bingo! Internet je čudo. Sve što vam padne napamet: pušenje – traži i naći ćeš. Tad se pojavljuje vaš sajt.


Čitajući šta ste napisali (za moje bivše sapatnike - pušače) bilo je kao da čitam svoju životnu priču. Logično je bilo da iščitam i sve druge stranice, a posebno Vaše objašnjenje hipnoze, no da skratim. Odluka je pala, deluje mi bezopasno - probaću i to pa šta mi Bog da. Čak i dan danas (posle 8 meseci) mi je teško da objasnim sebi i drugima kakvo jedinstveno iskustvo je to bilo. Daću sve od sebe. Prvo, nivo mira i harmonije sa samim sobom koji sam tad osetio je neverovatan. Spoznaja da sam ja sve vreme u kontroli, mi je ispočetka da budem iskren, malo smetala. Ali kako je seansa odmicala, osećao sam sve veće uzbuđenje jer kao da se digla magla – ’’Shvatio sam i Znao sam, Ja jesam Nepušač“ Na trenutke mi se činilo da skidam prljavu i znojavu košulju koja me iritra, a ja je uporno nosim. I sad se sećam trenutka, kad sam osetio da je to to, nema više – slobodan sam zauvek.... Šta reći, evo me osam meseci kasnije živ, zdrav, smiren i NEPUŠAČ. Iskreno Hvala. Nije da nije bilo trenutaka kad je stres bio toliki da sam već maltene trčao ka trafici, a onda bih se setio vaših reči: Miloše, svi ljudi koji ne puše imaju iste takve ili čak još veće tenzije i stresove u svom životu, ali to ih ne može naterati da posegnu za cigaretom. I te vaše reči bi me zaustavile, a ta mala šetnja nazad do kancelarije bi bila dovoljna da se smirim i opustim....             

Miloš S. - Novi Beograd

 

* Tri meseca su proletela... stiglo je proleće, a Ja sam NEPUŠAČ i svakog dana osećam sve veću želju da ponovo krenem sa jutarnjim trčanjem. Osećam se tako ponosan na sebe i nema tog stresa ili nervoze koji bi mogli da me isprovociraju da ponovo uzmem cigaretu u ruke, a kamoli zapalim. Čak i kad izadjem i popijem neku čašu više svi oko mene puše, a ja uživam u mom superiornom stavu.... J NE HVALA, JA SAM NEPUŠAČ!                                                                                     

Goran P. – Beograd

 

* Biti Nepušač je tako lako.....

Razmišljajući juče čitav dan, shvatila sam koliko sam bila tužna i nezadovoljna pre naše seanse. Želela sam da ostavim pušenje, ali jednostavno nisam mogla. Moj suprug i ćerka su me konstantno čas molili čas prozivali da prestanem sa tom groznom navikom. Sve je to pratila večita nervoza na poslu (firma u kojoj radim se privatizovala) praćena zabranom pušenja na radnom mestu, imala sam osećaj da su baš svi protiv mene.


Posle fijaska u pokušaju ostavljanja sa nekim pilulama, naišla sam na vaš sajt. Iako živim van Beograda rešila sam da dodjem pa taman morala da idem peške. Vaše reči od samog starta seanse, kao da su bili fragmenti nekog divnog sećanja iz detinjstva. Imala sam osećaj da lebdim i non-stop se smeškam, sve mi je to delovalo tako jednostavno. Toliko jednostavno da sam čak posumnjala da se bilo šta promenilo (sve sam čula, sve sam znala, doduše bila sam nekako baš mnogo opuštena). Kad sam otvorila oči i Vi mi rekli da slobodno zapalim jednu ako želim. Moja prva misao je bila: Bože, šta on priča pa ja ne pušim! I tad sam momentalno shvatila. Hej, ja nemam želju da dotaknem cigaretu, a kamoli zapalim. Neverovatno!


Suprug i ćerka su me čekali u kolima i sve vreme puta nazad mi dosađivali pitanjima: šta i kako. A, ja sam samo želela da ćutim i nekako osetim delove sebe koji kao da su se ponovo spojili. No, da skratim. Pet meseci je iza nas, osećam se sjajno, nijedna kriza, nijedna nervoza(mislim u vezi ostavljanja) moja porodica me i danas zapita šta ste Vi to radili, Ja se smeškam i kažem:“Vratili mami samopouzdanje i osmeh na lice...“ Ja jesam i ostaću nepušač, zauvek!                                                             

Dragana. R. – Pančevo

 

Stres.... 

 I dan danas mi je neverovatno kako minut vremena može da promeni kompletno raspoloženje i odnos prema svemu. Onih prvih dana posle seanse, svakodnevno sam radio tehniku kontrole 5-6 puta čisto da bih video šta se dešava. Iako tih dana nije bilo nikakvih ozbiljnijih nervoza u mom životu primetio sam neke malo neobične stvari. Pošto je bila zima, svi u kancelariji su bili kijavičavi, pitao sam se kad je moj red, kad ono - NIŠTA! Pa, ne mogu da se setim kad je bila neka zima, a da Ja bar 2-3 puta ne prođem kroz taj slinavi period i bar jednom odležim neki virus gripa. Evo proleće je stiglo, osećam se apsolutno fantastično. Pre nepunih mesec dana sam promenio posao. Kroz čitav taj ciklus sam prošao sa osmehom kao da idem na letovanje, a ne da menjam kompletno okruženje. Javio sam se na oglas i zakazao razgovor. Tog jutra sam uradio tehniku 3 puta.... Sve vreme razgovora imao osećaj, da sam Ja taj koji odlučuje. Posle dva dana su me pozvali i pitali: Kad najranije mogu da počnem? I da ne zaboravim, rekli su da je moj zahtev za obaveznim dodatnim osiguranjem prihvaćen!                                                                                                                  

M. Dejan – Beograd

 

Anksioznost.... 

Posle 6 punih godina raznih terapija i ne znajući više šta da radim sa sobom, našao sam Vaš sajt na internetu, pozvao sam vas bez ideje šta da očekujem. Sećam se tog našeg prvog razgovora kao da je bio juče.... Vaše reči, da ću posle 3-4 seanse biti potpuno u kontroli nad svojim životom, pomislio sam ’’Pa to je nemoguće’’ ja to bezuspešno pokušavam evo već 6 godina..... kad ono, bili ste više nego u pravu.


Na moju prvu seansu došao sam sa osećanjem da onih par noktiju na kojima se držim da ne padnem u provaliju, popuštaju i da je jezivi kraj tako blizu(agonija). Onog momenta kad smo počeli da radimo, osetio sam da se nešto dešava duboko u meni. Osećao sam se savršeno siguran u vašoj fotelji i nekako mi ništa drugo nije bilo važno. Kad smo završili u meni se javila ideja, da sam možda našao način i čoveka koji mi mogu vratiti moj život nazad. Posle druge seanse kao da je neko podigao sef od 5 tona koji sam nosio na leđima sve te godine. Osećao sam se lagano i stalno sam se smeškao (a, mislio sam da to nikad više neću moći) hvatao sam sebe da razmišljam o tome šta bih trebao da uradim, a pri tome nema onog jezivog osećaja straha od izlaska i kontakta sa nepoznatima. Moja treća seansa, je bila moje novo rođenje. Osetio sam neviđeno olakšanje (kako i ne bi posle onoliko suza) radost i volju da stvaram. Jedino o čemu sam razmišljao posle seanse, bilo je da zagrlim moju decu i kažem im koliko ih volim. Četvrta seansa je bila, čini mi se samo fino podešavanje. Moje samopouzdnje i osećaj apsolutne spremnosti da radim i idem na sva ona mesta o kojima nisam smeo ni da pomislim su mi bili prosto neverovatni. Priča o polupunoj čaši je odjednom postala moj životni moto – u svemu tražim šansu i nešto dobro. Život je tako zabavan....                    

Ivan P. - Novi Sad

 

Bol u Ramenu i Kolenu...... 

Moj prvi susret sa hipnozom bio je pre 6 meseci. Imao sam izuzetno bolan problem sa ramenom. U stvari, uopšte nisam bio siguran da li me boli rame, lakat, neki mišić ili cela ruka. Pokušavao sam sa raznim mastima, gelovima, oblogama, analgeticima…. ali bol je i dalje bio prisutan i vrlo iritirajući. Sve ovo je trajalo oko mesec dana bez ikakvog poboljšanja. Onda sam na nagovor prijatelja odlučio da potražim pomoć hipnoterapeuta . Iako sam bio jako skeptičan, sam vaš uvod i objašnjenje šta je to hipnoza i kako deluje, su me malo opustili. Shvatio sam da to nije ništa apstraktno i ponadao se da bi mogla da mi pomogne. Sama seansa je trajala vrlo kratko i po završetku sam osećao blago poboljšanje ali je bol i dalje postojao, mada u mnogo manjoj meri. Sutradan je bol skoro potpuno nestao i samo sam ga na trenutke osećao. Već narednog dana bol je potpuno nestao i više nikad nisam imao nikakvih problema sa rukom ili ramenom.....


Drugi put...  sam otišao na hipnozu, kad sam igrajući fudbal povredio koleno. Povreda je bila dosta teška i nekoliko dana sam jedva hodao.  Znajući kakvo sam iskustvo imao sa ramenom, nisam se puno premišljao. I ovog puta seansa je bila prilično kratka, oko 20-ak minuta. Nekako vrlo opuštajuća, smirujuća i veoma mi je prijala. Kad sam otvorio oči, još uvek sam osećao mali bol koji je nakon 2-3 minuta potpuno nestao. A, u meni se tad pojavila izuzetna snaga i energija. Ja sam bio zprepašćen i blago rečeno u ŠOKU! Jednostavno nisam mogao verovati, do pre pola sata jedva sam išao niz stepenice, a sad imam osećaj da mogu da idem na trčanje, a najbolje od svega je bilo – ni traga od bola u kolenu!                     

Predrag. M – Beograd

 

Samopouzdanje...

Kad me ljudi upoznaju, dožive me kao stabilnog i vrlo uspešnog. To je bio imidž koji sam Ja pažljivo (i samo ja znam kako teško) stvarao i održavao godinama. Čak ni moji najbliži prijatelji nisu naslućivali moje svakodnevne borbe sa samim sobom i totalnu prestravljenost pred neke važne slučajeve. Stalno sam osećao nedostatak motivacije, razmišljao o najgorem ishodu, bio depresivan i uopšte radio sam sebi sve moguće sabotaže. Moj život je bio za mene mučenje. Znao sam da moram da promenim nešto korenito u sebi. Pošto sam od malih nogu gajio ljubav prema knjizi (one su mi bile bekstvo iz realnosti) pročitao sam gomilu raznoraznih „Self-Help“ knjiga i priručnika. I ne samo pročitao, odmah bih te savete pretočio u formu auto sugestije, koju sam ponavljao kao mantru. Poboljšanja (kad ih je bilo) u mojoj motivaciji i samopouzdanju su obično bila vrlo kratkotrajna. O hipnozi sam čitao mnogo toga, ali nisam znao gde da odem.... A, onda mi je kolega koji je bio kod vas (ostavio je pušenje posle 20-ak god.) dao vašu brošuru. Evo me danas, šest meseci kasnije posle tri seanse.... Čini mi se da svaki dan otkrivam po neki novi razlog da komuniciram sa što većim brojem ljudi, prosto jedva čekam priliku da uzmem reč i uživam u osećanju mog totalnog samopozdanja u poznavanju materije. Desilo se ono o čemu sam maštao: Duboko u sebi osećam i znam, Ja sam postao upravo onaj čovek kakvim sam se predstavljo tolike godine.... 

Dragan R.- Advokat, Beograd

 

Impotencija!                                                                                                    

Želim da podelim moje iskustvo sa ljudima koji se pitaju ima li nade za njih. Ovaj problem mi se javio u ranom pubertetu, sa mojim prvim seksualnim iskustvom. Bezazleni komentar devojke sa kojom sam spavao, naveo me je da pomislim: Pogrešio sam, Nisam to dobro uradio…. Odmah sam se obukao i otišao kući.  Mladost, neiskustvo (tek sam završio osmi razred) neznanje o samom činu i njen komentar, učinili su od tog trenutka moj život agonijom. Nikada nisam imao problem da upoznam i osvojim devojku koja mi se sviđa, ali kad bi trebalo da pođemo u krevet ….. Trema, Strah od neuspeha, Mučnina, Nervoza, sve se to u meni preplitalo i dovodilo do toga da sam bio nesiguran i povlačio se u sebe. Godinama sam hranio tu neman u mojoj glavi, danju i noću, u tolikoj meri da sam počeo da posmatram sex kao nešto vrlo loše za mene.


No, da skratim. Oženio sam se u 21-oj godini, imam dvoje zlatne dece, ali sex je i dalje za mene bio velika frustracija. Neuspeh praćen novim neuspehom, prava katastrofa. Kako su godine prolazile osećao sam se sve gore i bespomoćnije. Bio sam poput biljke, nisam valjao ni samom sebi, a kamoli drugima. Ono što me je održavalo u životu su bila deca. Međutim, zadnjih par godina moje psihičko stanje se toliko pogoršalo da je kao posledica došao razvod od žene. Za sve to vreme, konstantno sam obilazio sve moguće specijaliste: urologe, psihijatre i psihologe tražeći lek za tu moju muku. Analize, snimanja, ispitivanja, skeneri i dopleri…. Krvi su mi izvadili toliko, da sam je prodavao bio bih milioner. Zaključak je uvek bio: Svi nalazi su u redu - Zdravi ste. A, ono glavno za muškarca - ne funkcioniše. Kad sam video da od njih nema pomoći onda sam se okrenuo raznim Babama i Vidovnjacima, ali tek tu sam bio samo još jedna ovca u nizu za šišanje. Dotakao sam dno dna. Emotivno, Psihički i Fizički. Nisam se više ničemu radovao, samopouzdanje mi je bilo nula, noćima sam plakao kao malo dete.


A, onda slučajnost (ili je tako bilo suđeno), naišao sam na ovaj sajt i odmah pozvao Zorana. Ispričao sam moj problem, gde sam sve bio šta sam sve pokušavao, a on meni: “Samo ti dođi rešićemo problem, nije to ništa strašno”. Naravno da mu nisam ništa poverovao. Pa ja zadnjih 15 godina to pokušavam da rešim bez ikakvog uspeha, a on kaže nije to ništa. Ali, zakazao sam seansu i krenuo kod njega čisto da kažem sebi i to sam probao.


Tog hladnog 22-og decembra 2007, sećaću se dok sam živ, uzeo sam taj datum za moj drugi rođendan, jer tog dana za samo dva sata se promenio ceo moj život.


Seansa: prvih pola sata upznavanje, priča o mom problemu i objašnjenje šta je to Hipnoza. Ispočetka mi je bilo smešno, setio sam se filma: “Sećaš li se Doli Bel”. Sama seansa je trajala 2 sata i 15-ak minuta. U tom prijatnom stanju mi se činilo da je prošlo samo 15-ak minuta, otvaram oči….. i osećam se nekako čudno rasterećen, smiren, non-stop se smeškam. U toku vožnje do kuće sam mislio: Ma nije to ništa, držaće me samo dok ne zaspim. Pošto sam lovac, sledeće jutro Nedelja, budim se u 6 sati super raspoložen. Nešto neverovatno za mene. Do tad je jutro za mene bilo najgori deo dana, ne zato što treba da ustanem, nego zato što počinje još jedan dan bez radosti i bilo kakvih očekivanja. Znači prva velika primetna promena. Ali, ja kao svaki dobri pesimista, dajem sebi fore da će me to proći do sutra. Kad gle čuda, na moje iznenađenje (a i onih koji me poznaju) promena traje li traje. Sastavio sam 10 dana super raspoloženja, a pri tom mi se ništa posebno bitno nije dešavalo. Ljudi koji me poznaju su me pitali: Na čemu si? Oči mi sijaju, vedar, nasmejan, raspoložen, željan života. Deseti dan od prve seanse otišao sam na sledeću, koja mi po Zoranovim rečima nije bila potrebna.  Ali, na moje uporno insistiranje zakazao sam i otišao, jer 10 dana takvog raspoloženja i uživanja u životu, nisu mi se desili od detinjstva i vremena osnovne škole. Neverovatan osećaj, znaš da nemaš nikakav problem i jedva čekaš novi dan da svane da nastaviš da se smeješ i igraš sa drugarima.


Sledio sam sva Zoranova uputstva, a posebno ono da pazim šta želim i o čemu razmišljam, jer želje se brzo i lako ostvaruju. Baš tako sam i radio. Sada svet oko sebe konstantno posmatram sa najvedrije strane i uživam u svemu. Smeh, ljubav, a posebno sex …. Su moja svakodnevnica u kojoj uživam.


I da dodam još ovo za kraj. Dva meseca nakon seanse, dobio sam vizu za Australiju. Otišao sam tamo, u Sidneju upoznao ženu svog života i oženio se. Kako sam dobio vizu to neznam, samo znam da već sedmi mesec slušam samo sebe, smejem se i uživam u životu….. Baš onako kako mi je Zoran pre seanse rekao će moj život izgledati.


Možda će sve ovo zvučati neverovatno nekome ko pročita ovu moju ispovest, dok traži rešenje za neki svoj problem. Na našu veliku žalost život i mnoga negativna iskustva su nas naučila da nikome neverujemo. Ja sam se uverio u moć Hipnoze i o tome mogu da pričam do besvesti. Jedno popodne i smešna suma novca su bili sve što sam uložio, a vraća mi se nemerljivo. Još jednom - veliko Hvala za sve.

Aleksandar P.                                                                                                     

Sidnej - Australija

 

Pozovite Sad: 
064/ 53 65 225

 

Lokacija: Novi Beograd

Radno Vreme: 09 - 19h


Zamislite, kako je divan osećaj, ponovo se osećati Sjajno!!!